I evo 13. dan u novoj godini polako prolazi i ja sam konačno
osetila inspiraciju da sednem i da vam pišem. Odlučila sam da se u ovoj godini
vraćam redovnom blogovanju. Pročitala sam negde jednom da kada god ne znaš kako dalje, kada se osetiš
izgubljeno, iscrpljeno – vrati se na početak. Seti se kako je bilo na početku i
zašto si uopšte krenuo tim putem.
Moj
početak je bio upravo ovde, na ovim stranicama, pre punih 8 godina. Vauu kakvo
je to putovanje bilo. Od klinke koja je samo želela svoje parče interneta da u
tajnosti deli svoju ljubav prema modi i svoja intresovanja sa drugim
anonimusima; preko novopečene studentkinje koja je mislila da ima isplaniran ceo život, a
zapravo pojma nije imala da život za nju ima neke totalno drugačije planove; do
mlade žene koja se konačno pronašla u onome što je ispunjava, da bi se tek onda
zapravo izgubila u moru lajkova, šerova, subskrajbera i folovera. Tako je,
izdešavalo se svašta za ovih 8 godina. Verujem da se uvek sve dešava s
razlogom, da svako od nas ima svoj put i da kockice jednostavno moraju da se
poklope da bi se određene stvari izdešavale. Nekome bi ovo putovanje od 8
godina izgledalo potpuno drugačije, ali ja tačno znam sa kojim razlogom se sve
desilo baš ovako kako jeste.
Poslednji
izazov u nizu bio je suočavanje sa tim da društvene mreže, ma koliko se ja
trudila da ih koristim na zdrav i pozitivan način, ipak utiču negativno na
mene. Sve je počelo od upoređivanja. Instagram, ah ta savršena platforma, gde
su svi ljudi prelepi, životi savršeni, gde se jedu čokoladne torte i u isto
vreme mršavi, gde je najlakše biti filozof i deliti životne mudrosti kojih je u
25. godini života pregršt – za ispod svake slike na feedu po jedna. 😕Zapitaš se,
kako je moguće da svi oni u ovim godinama znaju tako mnogo o smislu života, a
ja sam ovde nesnađen i potpuno izgubljen još uvek. Istina je zapravo da smo svi
pomalo izgubljeni i to je potpuno u redu, ali ipak ne i popularno da bismo o
tome pričali u svojim postovima.
A
onda je tu i čuvena statistika. Šta je to popularno danas? Kupuju se lajkovi, kupuju
se foloveri, kupuju se prijatelji, pregledi, filteri... Danas sve može da se
kupi. Onda ti koji si svestan da je to obična samoobmana i prevara odlučiš da
gradiš svoj put pošteno, pre svega prema sebi. Usput izgoriš 675890 puta kad
vidiš da postoji i lakši način i da se možda tvoj trud i rad da kreiraš
kvalitetan i autentičan sadržaj zapravo i ne isplati. Uđeš u tu mrežu laži,
foliranja, pametovanja, takmičenja, gde je sve savršeno, a u stvari većina je u
svoja četiri zida kada spusti telefon nesrećna i neispunjena jer sami sebi
nesvesno nabijamo neke lažne standarde savršenosti i sreće koje niko ne može da ispuni.
Dugo
sam verovala da se uspešno odupirem tome, dok nisam shvatila pre nekoliko dana
da sam većinu vremena neraspoložena i nesrećna potpuno bez nekog konkretnog
razloga. Svesna toga da imam milion
razloga da budem srećna i nasmejana, ipak ne mogu da se oduprem osećaju da
ništa nije dovoljno dobro i da ništa ne može da me raduje duže od 3 minuta. Uzrok tome mora biti nešto što me svakodnevno iscrpljuje, da li je to instagram? 😳Kada
sam shvatila da se ovako osećam duže od 6 meseci shvatila sam da je krajnje
vreme da se vratim u realnost.
Prvi
korak ka tome je povratak pisanju na blogu. Ovo je bio moj izduvni ventil
godinama, kada su se u mom životu dešavale najrazličitije lepe i ružne stvari,
ovo je bilo mesto na koje sam uvek mogla da se vratim. Tako je i danas. I
odlučila sam da ovde budem opuštenija i iskrenija nego ikad pre.
Ne
znam da li će to iko čitati i iskreno da vam kažem i nije me briga. Kažu da je blogovanje
mrtvo, da je prevaziđeno. Ja kažem da nam je danas više nego ikad potrebna
doza realnosti i iskrenosti, doza nesavršenosti, jer se bojim da će taj
savršeni balon zvani instagram u kome svi trenutno lebdimo, jednom, možda vrlo uskoro, da pukne i da se
rasprši.
I
za kraj, neću vas pozvati da čitate moje postove, neka to bude u
potpunosti vaš izbor. Ali želim da vas
pozovem da nađete svoj izduvni ventil. Bilo to pisanje, slikanje, trčanje,
đuskanje ili nešto peto, pronađite nešto što će vas sačuvati zdrave i srećne u
ovom ludom vremenu. 🙏
Voli
vas,
Maja 💗
Bravo! Radi ono što ti prija, to je ključno. Uživaj pišući, a mi ćemo uživati čitajući. Srdačan pozdrav ��
ReplyDeleteBravo za post, apsolutno se slazem sa tobom u svakom pasusu i recenici.
ReplyDeleteNazalost, blog koji nas je i plasirao u sve ove trenutno popularne online vode je zaboravljen ali iskreno
drzim fige da se sve to promeni :*
Bravo! Samo to mogu reći na ovaj post! Drago mi je da si odlučila se vratiti pisanju da si shvatila ono što će svi kad tad shvatiti! Jako mi je bilo lijepo čitati ovaj post jer sam se i sama već našla u istoj situaciji, ponekad se ne zna gdje je izlaz... No, drago mi je da si se odlučila vratiti pisanju i svom ispušnom ventilu, jedva čekam čitati tvoje nove postove :*
ReplyDeletePeany
Odličan tekst. Mislim da društvene mreže nisu same po sebi jedini problem, ali mogu postati, a svakako to kako ih koristimo jest problem, to stvaranje jedne virtualne stvarnosti koja često negativno utječe na naš život (postoje istraživanja koja govore u prilog tome da izazivaju depresiju). Mislim da se dobro nekad maknuti s instagrama i malo odmoriti od svega. Mislim da blogovi nisu mrtvi, oni su zapravo u moru društvenih mreža i sličnih profila, jedno od rijetkih mjesta gdje se ljudi stvarno otvaraju. Danas je život stresan i svima nam treba ispušni ventil.
ReplyDelete